Đakovačko – osječka nadbiskupija županija

Đakovačko-osječka nadbiskupija prostire se istočnim dijelom Hrvatske, Slavonijom. Kad se kršćanstvo proširilo na prostoru od gornjeg dijela rijeke Drine do gornjeg dijela rijeke Vrbasa, kao i u ostalim dijelovima tadašnje Panonije, osnovana je za taj kraj Bosanska biskupija.

Prvi se put spominje 1088. godine. Đakovo kao biskupski grad ulazi u povijest 1239. kada hrvatski herceg Koloman (1226.-1241.) daruje posjed Đakovo i Bleznu bosanskom biskupu Ponsi da mu bude sigurno utočište pred prodorom bosanskih kristijana (bogumila) u Bosnu, a postaje stalno sjedište bosanskih biskupa pod konac 13. stoljeća. Biskup Ponsa, postao je bosanskim biskupom 1235. i upravljao je biskupijom preko 30 godina. Nedugo poslije Mohačke bitke Đakovo, pada pod Turke i ostaje u njihovoj vlasti slijedećih 150 godina. Turci su srušili biskupski dvor, katedralu kaptolske kurije, župnu crkvu sv. Lovre, a 1551. kalvini su spalili franjevački samostan. U Đakovu prestaju djelovati katoličke ustanove. Bosansko-đakovački biskupi postali su putujući biskupi, biskupija ima tek povremeno svoga vlastitog biskupa, a povremeno njome upravlja beogradsko-smsderevski biskup ili pak skradinski. Najveći teret pastoralne brige nose franjevci koje su Turci još nekako i podnosili. Oslobađanjem Slavonije 1687. đakovačko-bosanski biskupi, vraćaju se u svoj grad i iz ruševina podižu novo Đakovo.

Biskup: Mons. Đuro Hranić

Sjedište: Nadbiskupski ordinarijat, Strossmayerov trg 6, pp 41, 31400 Ðakovo

Lenta vremena